Nekad je dovoljna samo jedna rečenica da nam pokvari dan. Nečija primjedba, komentar ili „dobronamjerna sugestija“ zna da nas zaboli dublje nego bismo htjeli priznati, čak i kada znamo da osoba nije imala lošu namjeru. Zašto je to tako?
Kritika nas pogađa jer nije samo pitanje onoga šta nam je rečeno, već kako to doživljavamo. U pozadini često stoje dublje stvari: potreba za prihvatanjem, strah od odbacivanja, osjećaj da nismo dovoljno dobri.
Zašto nas zapravo boli?
1. Kritika udara direktno na naš identitet
Ako se trudimo da budemo dobar partner, roditelj, kolega svaka primjedba u toj oblasti može da djeluje kao prijetnja našoj slici o sebi. Umjesto da čujemo „ovo si mogao/la bolje“, mi čujemo: „Nisi dovoljno dobar/dobra.“
2. Nosimo „ranjiva“ uvjerenja iz prošlosti
Ako smo često kritikovani kao djeca ili su naši uspjesi rijetko primjećivani, možda i danas imamo taj interni glas koji jedva čeka da potvrdi: „Eto, znao/la sam da nisam dovoljno vrijedan/na.“
3. Povezujemo kritiku sa odbacivanjem
Ljudska bića su bića odnosa. Evolutivno gledano, isključenje iz grupe značilo je opasnost. Zato i danas, kada nas neko kritikuje, podsvjesno reagujemo kao da nam prijeti gubitak prihvaćenosti.
Kako preživjeti (i prerasti) kritiku?
1. Prvo udahni. Ne reaguj odmah
Prva reakcija obično nije najmudrija. Daj sebi nekoliko sekundi, minuta ili sati ako treba. Emocije tada polako spuštaju intenzitet, a razmišljanje postaje realističnije.
2. Razdvoji sadržaj kritike od tona iste
Nekad ljudi kažu nešto korisno, ali na nespretan, pa čak i grub način. Pitaj sebe: Ima li istine u ovome, bez obzira kako je izrečeno?
3. Podsjeti se da vrijednost ne zavisi od mišljenja drugih
Jedna primjedba ne briše sve tvoje kvalitete. Niko ne prolazi kroz život bez grešaka. Kritika ne znači da si manje vrijedan/na znači samo da si ljudsko biće koje uči, te se sa vremena na vrijeme podsjeti svojih kvaliteta!
4. Razlikuj kritiku od uvrede
Kritika može biti korisna uvreda nije. Ako neko vrijeđa, to više govori o njegovom načinu izražavanja (ili emocionalnom stanju) nego o tvojoj vrijednosti.
5. Razvijaj samosaosjećanje
Da, zvuči čudno. Ali ono što bismo rekli prijatelju u istoj situaciji, rijetko kažemo sebi. Probaj: „U redu je pogriješiti. Učim. Rast boli, ali prolazno je.“
Za kraj…
Kritika nas boli jer je podsjetnik da nam je stalo do drugih, do sebe, do onoga što radimo. To je u suštini dobra stvar. Samo što ponekad, to „stalo“ treba nježno prihvatiti, da ne povrijedi, već da nas pogura naprijed.
Ne moraš biti savršen/na da bi bio/bi bila vrijedan/na. Kritika nije kraj ponekad je upravo početak nečega boljeg.
