Emocionalna iscrpljenost u doba konstantnih notifikacija

Zašto se osjećamo premoreno, iako “ništa konkretno nismo radili”? Zvuči poznato?

Probudiš se, pogledaš u telefon “samo na minut”, pojavi se poruka, obavještenje, neko ti je poslao meme, stigao novi mejl. Otvoriš Instagram da pogledaš nešto sitno – prođe 25 minuta. Paralelno pokušavaš da isplaniraš dan, sjetiš se da nisi odgovorio/la na neku poruku od jučer, i već osjećaš lagani pritisak u grudima.

Dobrodošli u vrijeme emocionalne iscrpljenosti – one tihe, nevidljive, ali sveprisutne vrste umora koja ne dolazi zato što fizički radimo mnogo, već zato što smo konstantno mentalno i emocionalno dostupni svima, za sve.

Savremeni tempo života i digitalna svakodnevica stvaraju iluziju stalne povezanosti. U teoriji, sve je lakše – možemo sve da završimo iz kreveta, sve je “na klik”, dostupni smo u svakom trenutku. Ali u praksi, naš mozak nikada nije stvarno u miru. Svaka poruka je mali zahtjev za pažnjom, svaka notifikacija prekida tok misli, svaka nova informacija zahtijeva emocionalni i kognitivni odgovor – pa makar to bio samo pogled, like ili brzo “važi”.

Zamislite to kao da imate desetine malih vrata u glavi – svaka sitnica otvara još jedna. I prije nego što stignete da ih zatvorite, već je neko zakucao na sljedeća.

Mentalno preopterećenje

Psiholozi to zovu kognitivno i emocionalno preopterećenje. I nije to neki “novi sindrom” koji je izmišljen da opravda lijenost. Naprotiv, to je stanje u kojem se sve više ljudi nalazi – bez da su svjesni šta ih zapravo umara.

U praksi to izgleda ovako:

  • Teško se fokusiraš duže od 10 minuta na jednu stvar.
  • Osjećaš se “ispražnjeno”, iako nisi radio/la ništa konkretno.
  • Svaka nova obaveza izaziva nervozu ili otpor.
  • Počinješ dan s dobrim namjerama, a završavaš ga s osjećajem da si “potrošen/a”.

Naš mozak nije dizajniran za ovu količinu stimulacije. Iako živimo u 2025, naš mozak je i dalje evolucijski podešen za opstanak u mnogo jednostavnijem svijetu – svijetu gdje nisi morao da procesuiraš stotine informacija dnevno, odgovaraš na 20 poruka dok kuhaš kafu i, pritom, pratiš šta se dešava u svijetu.

Ta konstantna stimulacija troši naše emocionalne resurse – poput baterije koju punimo u snu, a trošimo čim otvorimo oči.

Zato je danas sve više ljudi:

  • mentalno iscrpljeno,
  • emocionalno ravnodušno,
  • lako iritabilno
  • ili jednostavno – “prazno”.

Šta možemo da uradimo po tom pitanju?

Ne, ne moramo svi da živimo u svijetu bez Wi-Fi-ja, niti je to rješenje, ali možemo napraviti male korake koji prave veliku razliku:

  1. Isključi obavještenja koja ti ne trebaju
    Ne moraš da znaš čim ti stigne novi mejl ili neko postavi storij. Realno – svijet neće stati.
  2. Uvedi “nedostupno vrijeme”
    Bar 30 minuta dnevno – bez telefona, poruka, ekrana. To vrijeme nije luksuz, to je mentalna higijena.
  3. Pojednostavi komunikaciju
    Ne moraš na svaku poruku da odgovaraš odmah. Ako se osjećaš preplavljeno – to je signal, ne slabost.
  4. Budi nježan/na prema sebi
    Ako se osjećaš iscrpljeno, iako “nisi radio ništa teško” – možda si jednostavno bio previše izložen. Daj sebi dozvolu da staneš.

Za kraj – nije tvoja krivica, ali jeste tvoja odgovornost!

Nisi ti “preosjetljiv/a”, lijen ili slab – samo si preplavljen/a. I to je realnost koju dijeliš sa hiljadama drugih ljudi koji svakodnevno funkcionišu ispod svojih kapaciteta jer misle da “moraju još malo da izdrže”.

Ali tijelo i um ne znaju za to – oni znaju samo kada im je dosta.

Zato, ako ti se često dešava da kažeš:
“Ne mogu više da gledam ni u ekran ni u ljude…” – znaj da nisi sam/a i znaj da možeš sebi da kažeš: “Danas biram da se zaštitim.”

I to je sasvim dovoljno.